Krzneni koje volimo i obožavamo bili su i jesu veličanstveni izvor nadahnuća za pisce, a naravno i za pjesnike i pjesnike. Njihov tajanstveni pogled, njihov elegantan način hodanja i bivanja, naklonost koju mogu pružiti u zamjenu za poštovanje ... sve to znači da danas možemo uživati u nekoliko pjesama o mačkama.
Ako volite čitati, i iznad svega, ako volite čitati lijepe stvari o tim mačkama, reći ću vam koje su nezaboravne pjesme o mačkama.
Kroz povijest ljudi i mačaka bilo je nekoliko ljudi koji su u svojim tekstovima utjelovili čistu ljubav prema dlakavim životinjama. Do danas postoji neobična teorija koja kaže da su male mačke idealan prijatelj za pisce, jer su lijepe, šutljive i izvrsne družice za život.
To dobro znaju autori ovih pjesama:
Charles Baudelaire - Mačka
U mom mozgu hoda,
Kao kod kuće,
Slatka mačka, snažna, slatka i topla.
Kad mijauče, jedva ga čujete,
Tako je nježan i diskretan njegov timbar;
Bez obzira kako vaš glas utiša ili tutnji,
Uvijek je bogat i dubok.
To je njegova toplina i njegova tajna.
Taj glas, taj koji šiklja i curi
U mojim najcrnjim fondovima,
Ispunjava me poput brojnih stihova
I raduje me poput ljubavnog napitka.
Ona umanjuje najokrutnija zla
I zaustavlja sve ekstaze;
Da kažem najduže rečenice,
Ne trebaju vam riječi.
Ne, on nije violina, instrument
savršeno, što me grize za srce,
ali ima, kraljevski,
Oglasite svoju najživahniju žicu
Neka tvoj glas, tajanstvena mačka,
Serafička mačka, čudna mačka,
U kome je sve, kao u anđela,
Koliko god suptilno bilo skladno.
Jorge Luis Borges - Mački
Ogledala više ne šute
niti krađa avanturistička zora;
ti si, pod Mjesecom, ta pantera
da nam je dano vidjeti.
Nešifrivim radom uredbe
božanski, uzalud te tražimo;
udaljeniji od Gangesa i zapada,
tvoja je samoća, tvoja tajna.
Leđa se spuštaju prema neplatišu
miluj mi ruku. Priznali ste,
iz te vječnosti koja je već zaborav,
ljubav sumnjive ruke.
U neko drugo vrijeme jesi. Vi ste vlasnik
zatvorenog okruženja poput sna.
A ovo je moje
Ostavio bih sve da te opet vidim,
za mogućnost uživanja u vašoj prisutnosti,
jer sam opet čuo tvoj slatki glas.
Nikad nisam zamišljao da je mrak
bi postali naš neprijatelj,
u krivci za izdaju
koji ti je rukama rastrgao dušu.
Cvijeće, nekada ponosno,
suze krvi plaču
za tvoju izgubljenu mladost.
(U znak sjećanja na mačku Blacky, koja je nestala 2015. godine u dobi od dvije godine.)
Što misliš? 🙂
divno. Nastavite sa svojim blogom. Puno hvala.?
Drago nam je da vam se sviđa 🙂
Puno ti hvala, Alix 🙂